Osnovna škola "Antun Gustav Matoš" Vinkovci
| « Travanj 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
Prije podne
1. sat 8.00 – 8.45
2. sat 8.55 – 9.40
3. sat 9.50– 10.35
4. sat 10.40 – 11.25
5. sat 11.30 – 12.15
6. sat 12.20 – 13.05
7.sat 13.10 - 13.50
Poslije podne
0. sat 13.10 – 13.50
1. sat 14.00 – 14.45
2. sat 14.55 – 15.40
3. sat 15.50 – 16.35
4. sat 16.40 – 17.25
5. sat 17.30 – 18.15
6. sat 18.20– 19.05
Ovih je dana iz tiska izašao novi broj našega školskoga lista AGMA koji smo prijavili na natjecanje u okviru smotre LiDraNo. U Vukovaru je u OŠ Antuna Bauera (4. 2. 2014. g.) održana svečana smotra LiDraNo 2014. g. – županijska razina. Kao glavna urednica školskoga lista Agma, predstavila sam naš školski list, a time ujedno i našu školu. Sa mnom je išla moja mentorica nastavnica Gracijela Vukić. Bila sam jako uzbuđena što je Agma dospjela na županijsko natjecanje. Konkurencija nije bila velika. Nadamo se prolasku na državno natjecanje i zato nam držite fige sljedećih mjesec dana kada ćemo saznati rezultate državnoga povjerenstva.
Maja Mitić, 7.b
Svojim tekstom pod naslovom Najviša i najdivnija od svih moći učenik Jakov Filip Bošnjaković (5.a) oduševio je povjerenstvo za literarne radove na međuopćinskoj razini natjecanja u okviru smotre LiDraNo 2014. te su njegov tekst predložili na županijsku razinu natjecanja. Konkurencija je bila velika te Filipov tekst nije prošao dalje, ali to ne umanjuje simpatičnost i ljepotu sastava u kojem možete uživati i vi.
Najviša i najdivnija od svih moći
Rekao bih da je to bio samo jedan običan radni dan, ali kada se prisjetim svega što se zbilo,
ipak je to bio jedan poseban, jako poseban dan.
Dugo poznajem jednu djevojčicu iz naselja. Često smo se sretali u prolazu, ponekad se i
zajedno igrali na igralištu. Nisam je primjećivao kao neku posebnu i drugačiju u odnosu na
ostale djevojčice. Sve do jednoga dana ...
Išao sam u školu i nosio svoju veliku i tešku torbu na leđima. Bezvoljno sam razmišljao o
natrpanom rasporedu u školi. Uzdahnuo sam naglas: „Jedva čekam da prođe ovaj dan!“ Ispred
mene je hodala djevojčica, vesela i nasmiješena. Obišao sam je i bezvoljno nastavio koračati
dalje. U jednom sam trenutku osjetio iznenadnu lakoću na ramenima. UŽAS!!!
Puknulo mi je dno na torbi i sve su mi se knjige rasule po stazi! Bio sam ljut, a bilo mi je i
neugodno. „Samo mi je još ovo trebalo u ovom katastrofalnom danu!“ promrmljao sam kroz
zube. „Hej, očigledno trebaš pomoć, ha?“ čuo sam glas djevojčice. Ljutito sam odgovorio s
kratkim: „Da!“ Izvadila je svoju vrećicu s obućom i ponudila mi je da u nju stavim svoje
knjige do škole. Zbunio sam se i zacrvenio. Podigao sam glavu i pogledao u njene zelene oči.
Ne znam jesu li bile lijepe ili se u njima više vidjela dobrota, samo se sjećam da sam bio
sretan kao Nova godina!
Nije mi smetalo što ću knjige nositi u roza Barbie-vrećici, niti što su mi se obrazi zažarili kao
paprika kada mi je ponudila pomoć. Shvatio sam da mi se dogodilo nešto divno i moćno,
nešto što je otjeralo svu moju bezvoljnost toga dana. To „nešto“ je imalo čudnu snagu i
mislim da bih to nazvao „ljubav“.
Filip Jakov Bošnjaković, 5. a
Povratak |
Ispiši članak |
Pošalji prijatelju
]
