Osnovna škola "Antun Gustav Matoš" Vinkovci
| « Travanj 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
Prije podne
1. sat 8.00 – 8.45
2. sat 8.55 – 9.40
3. sat 9.50– 10.35
4. sat 10.40 – 11.25
5. sat 11.30 – 12.15
6. sat 12.20 – 13.05
7.sat 13.10 - 13.50
Poslije podne
0. sat 13.10 – 13.50
1. sat 14.00 – 14.45
2. sat 14.55 – 15.40
3. sat 15.50 – 16.35
4. sat 16.40 – 17.25
5. sat 17.30 – 18.15
6. sat 18.20– 19.05
Dana 24. studenoga 2023. održan je 30. Susret malih pjesnika Slavonije i Baranje u mjestu Cernik (kod Nove Gradiške) na kojem su izabrani i radovi naših učenica.
Među 40 objavljenih pjesama u ovogodišnjoj zbirci pjesama pod nazivom Zapisi odrastanja nalaze se i dvije pjesme učenica 6. b i 6. c razreda Nike Perković (Gizdavi vranci) i Eme Cvrković (Volim). Nažalost, ove godine nismo bili u mogućnosti sudjelovati na svečanosti Susreta u Cerniku, ali naše učenice dobile su prigodne poklone putem pošte.
Na natječaju za Susret malih pjesnika Slavonije i Baranje sudjelovali su i sljedeći učenici: Iva Trbojević, 6. a (Slavonija sniva), Irina Zuko, 6. b (Ponosna Slavonija) i Rajna Parmaković, 6. c (Jesen u Slavoniji).
Čestitamo učenicama čiji su radovi izabrani i objavljeni u ovogodišnjoj zbirci pjesama Susreta, a svim ostalim učenicima želimo puno uspjeha u daljnjem pisanju, dobivanju novoga poticaja za poetsku riječ te nastojanju njegovanja i očuvanja tradicijske, jezične i kulturne baštine svoga zavičaja.
Gizdavi vranci
Konji vrani,
gizdavi
i razigrani
poljem jure
kao da nekamo žure
dok nosnice se šire
i tjeraju travu
pred sobom,
a na vjetru
leprša im griva
crnja od ugljena crnog,
kopita im snažno ječe.
Slavonijom zlatnom
opet trče
konji vrani,
gizdavi
i razigrani.
Propinju se
brazdama
i rzaju,
nozdrvom
radoznalo
zrak propituju.
Lete zrakom
repovima mašu
i nestaju u magli.
A uvečer
kada sunce zađe
vraćaju se
s dalekih ravnica
svome krdu
kasom
konji vrani,
gizdavi
i razigrani.
Nika Perković, 6. b
Volim…
Volim je
ko šumu
ko polja
ko rijeke plave
ko tamburicu
i nošnje stare.
Zaljubljena sam
u nju,
u moju Slavoniju,
u njezine boje
gdje krošnje
ponosito stoje.
Volim biti
njezino dijete
u dvorištu
u naručju tete.
Nju, čije pjesme
vjetrom
lete…
I livade
i pašnjake
i srne
i košute.
Mirne zore
i večernje molitve.
Ponosno stojim,
a srce mi treperi
poput malog djeteta
dok se igra.
Ema Cvrković, 6. c
Povratak |
Ispiši članak |
Pošalji prijatelju
]
